Srđana sanja o vlastitome imanju na kojem će uzgajati začinsko bilje

'Dragi kandidati..', započele bi djevojke iz produkcije (od milja samonazvane Mujo&Mujo aka. Jasenka i Romana) svaki put kad su nam nešto bitno imale za poručiti, još od same audicije, kada smo tamo stajali kao pačići (od milja tako prozvani s njihove strane) i tresle nam se gaće od iščekivanja, hoćemo li uspjeti proći. Nitko od nas kandidata vjerojatno nije ni slutio kakva avantura života kreće i od tog trenutka te djevojke bile su naše vjerne suputnice, kroz radosne i teške situacije. Jer upravo se to dogodilo svakome od nas 20, da smo kroz više od 90 dana putovali kroz razna emotivna stanja, uspone i padove, osobne, profesionalne i kreativne.

>>  Vedran i Srđana jasno i glasno: Nismo zaslužili ići u Stres test!

Da ne kažem da smo u tom virtualnom svijetu kuharsko-životne igre nazvane Masterchef, dotakli sami sebe, ono što zbilja jesmo, ono što nismo ni znali da posjedujemo i ono s čime se tek trebamo suočiti. Eh da, naučili smo se, između svega ostaloga, ponašati kao kojekakve televizijske face - ispred kamera režem kapulu, gori vatra, kuha se umak, a pećnica 'kuri' iz petnih žila, s lijeve strane mi ulijeće Savate, majstor na steadicamu, prati svaki moj potez noža, s desne strane naši genijalni kamermani pomno prate svaki ključni trenutak stvaranja novog jela...

Kada jelo završi totalni fijaskom...

'Hoću li uspjeti završiti do kraja?', prolazi mi kroz glavu. 'Deset, devet, osam, sedam...' odbrojava žiri, a svaka ta sekunda je baš odlučujuća…kakva ludnica! Prijelomni trenutak je upravo onaj kada umjesto da razmišljaš o tome što, zašto i na koji način kuhaš, kreneš razmišljati: 'Koliko još vremena imam, hoću li uspjeti napraviti jelo baš kao što sam zamislila i da li će se to svidjeti žiriju?'. Svaki put kad bi tijek misli završio u tom smjeru, jelo bi završilo totalnim fijaskom.

Smjeha je uvijek, pa čak i u najtežim situacijama, bilo

Zbilja, ali zbilja je najbitnije voljeti to što radiš i da naravno na kraju želiš to i pojesti. Koliko smo samo toga naučili!! Ja osobno više na greškama nego na uspjesima, svaki dan iznova mi je bio osobni izazov skuhati nešto po prvi put, riskirati i spojiti naizgled nespojive namirnice, jer mi intuicija nešto govori da bi baš to moglo super funkcionirati, postati baš moja genijalna kreacija. Put kako do toga doći je pun prepreka i zamki, kao i u životu, pa su tako neka jela završila neslavno, kao recimo moje prve palačinke. No, to je samo jedna od palih bitki, rat nije izgubljen, probudiš se, krene novi dan s novim izazovom i željom za postignućem, samodokazivanjem i priznanjem.

>> Srđana: Osjećam se kao pobjednik

>> Srđana: 'Što je taj kulinarski svijet rezerviran samo za muškarce?!'

Učenje igre po tuđim pravilima nije lako

Nisam baš neki aktivan jutarnji tip, daj mi šalicu kave i tek onda možemo komunicirati... e, pa ne može, imamo doručak pa snimanje!!! I tako odmah naučiš da sve što je prije ove igre bio tvoj život, više nije. Sve se mijenja, pravila su tuđa, vrijeme je ograničeno kao i sloboda kretanja. Sigurna sam da je svima u kući narastao prag tolerancije, jer ako iz dana u dan nisi prilagodio sebe novonastalim situacijama i ljudima, pao si u startu. Novi dan, nova borba, nekome uspjeh nekome pad. Relativno je koliko će baš ovaj dan biti uspješan, pa i kako nekome objasniti taj osjećaj 100 posto adrenalina i stresa, u dvije minute (nekad jednu) izbora namirnica, u sat vremena stvaranja novog jela s glavnom namirnicom koju prvi put imaš u rukama i žirijem kojem apsolutno ne promakne i najmanja greška.

Neki su meditirali prije izazova

Srđana i Ana nabolje su MasterChef prijateljice

Krećem i mantram : 'Razmišljaj o hrani!!!'. Tom, Mate i Radovan su nas, uz stroge kritike i komentare, sate poduke na našoj Gastro-akademiji, doveli upravo na taj put (neizmjerno im hvala na tome), da razmišljamo o tome što radimo, da osjetimo taj komad mesa, tu nježnu dušu ribe, da sačuvamo sve sastojke tog divnog povrća i kako dođavola da više napravim taj suffle??!!
" Izjaveee...' dere se Vanja ( naš najbritkiji novinar s gornjeg floora), 'Tiše malo ljudi.." moli nas Anja (najslađa novinarka s donjeg floora) i tako dok balansiram između svih tih dužnosti u jednom danu snimanja, spuštam se stepenicama prema našoj kuhinji, novi izazov je ispred nas s novom strepnjom da je možda upravo, baš taj dan presudan. Stojimo svatko ispred svoje jedinice, neki se šale, drugi pričaju o bilo čemu, samo da si olakšaju stres, neki meditiraju i štede svaki atom svoje snage za kreiranje novog jela.

>> Srđana: Ja sam kraljica Kutije iznenađenja!

>> VIDEO: Nemar koji se skupo platio – 'Srđana, a gdje ti je buncek???'

Obožavala sam timski rad

Užurbano oko nas se kreće Nina (floor manager) i viče: 'Kandidati, na pozicijeee!!!', s druge strane Šimun ( 2. floor manager) ispušta odlučno i krajnje ozbiljno : 'Vrijeme kreće...Sad !' I tako iznova, svaki dan zadnja tri mjeseca. Imala sam nekad dojam kao da smo kojekakva specijalna jedinica na obuci koju treniraju i bruse za opaki finalni zadatak. Nije šala biti chef, a još manje Masterchef, pravi životni maraton.

Srđana se dobrovoljno javila za kuhanje graha u pučkoj kuhinji

Pod budnom palicom našeg režisera Marija, koji nas je s puno razumijevanja i strpljenja vodio cijelim putem, cijela Hrvatska je imala priliku vidjeti što je ovih 20 amaterskih kuhara prolazilo, kako smo se razvijali, naše vještine, tehnike, kreativnost, suradnja i kolegijalnost (obožavala sam timski rad upravo zbog toga).

Krv, znoj, suze i osmjeh...kakva drama! Odlazim bogatija više nego ikad u životu, zbog ljudi s kojima sam živjela i radila, zbog neprocjenjivog znanja kojeg smo dobili i zdravog duha kojeg smo širili jedni među drugima.
Zavoljela sam kuhanje više nego ikad.
Odlazim, spremna za novi životni izazov!
U slast!!!